Ovo smo moja baka i ja. Prošlo je tačno godinu dana od ove zajedničke šetnje Borkovačkom šumom u Rumi. Prvi red te šume su, kao srednjoškolci, moji baka i deka zasadili 1950. godine. Na slikama na kojima sam sama nosim njenu svilenu haljinu, koju je nosila na proslavu 50 godina njene srednjoškolske mature. Vreme leti. Vrlo često nepovratno odlazi na gluposti. Nedelje, dani. Izgubljeni. Ali postoje i večni trenuci. To su oni kada se smejemo sa najmilijima. Zaboravite na stvari koje nemate i setite se onih koje imate. Makar sada. Makar u doba praznika. Podsetite se kako je biti dete. Zagrljaj je tada bio najdragocenija stvar na svetu.
To je to. Samo opet budite dete. I prošetajte se šumom sa vašom bakom. 
All photos by Sonja Lazukić
Draga Diotima, ti si divno stvorenje. Hvala ti sto si se vratila. U 2016 ti zelim ljubav i mnogo vecnih trenutaka.
Draga imenjakinjo, ove fotografije su ti najlepse do sada :*
Hvala imenjakinjo!
Definitivno su mi najdraže!
Jelena draga, molim te pisi vise i redovnije! Divnaa si i drugacija, zadovoljstvo te je pratiti!!
Like!! I blog frequently and I really thank you for your content. The article has truly peaked my interest.
I learn something new and challenging on blogs I stumbleupon everyday.
I am regular visitor, how are you everybody? This article posted at this web site is in fact pleasant.
Very good article! We are linking to this particularly great content on our site. Keep up the great writing.